VISOČKA VAZELINIJADA

Hvala dragom čitateljstvu na porukama bodrenja da nastavim s pisanjem. Čini mi se da sam vas, to jest, da smo vas mi iz APWR-a dobro razmazili. Šta je, po vama, ostalo da se kaže o ovoj piramidiotskoj epizodi? Da će, dok još bude para, Osmanagić izvoditi svoje jeftine medijske trikove, cirkuski podvoditi stručnjake iz 'prijateljskih arapskih zemalja' kojima se njegov projekat predstavlja kao značajan razvojni potencijal i okupljati belosvetske prodavače New Age lakrdija? Sve to već znamo. Sve je to već viđeno. I sve je to pri kraju, jer para je sve manje. Ostaje nam jedino da istrpimo ovu sljedeću predstojeću fazu, koja je već počela, a u kojoj će među velikim brojem donedavnih piramidiota iznenada zavladati stravična amnezija i nagla ljubav prema stvarnoj kulturnoj baštini. Da li mi zaista želite toliko dobra za moje psihičko zdravlje, pa da za vas moram još i to pratiti?

Jer, evo, stvarno nigdje na svijetu nema uhljupa k'o što ih se kod nas u Bosni može naći. Čitam jutros najnoviji u nizu osvrta na istraživanja srednjovjekovnog grada Visoki, pa se pitam ima li stida u toj zemlji, stida i obraza, makar mrvicu?

Nakon takvog nedavnog lobotomiziranog Jašinog slinjenja sa web stranice Visoko.co.ba nad istraživačkim radovima na Visočici, gdje ovaj dojučerašnji poklonik Osmanagićevog lika i djela zaziva da se – citiram – „sistematski uvežu visočki Muzej, Zemaljski muzej iz Sarajeva, visočki Franjevci, lokalna vlast, Kantonalna Vlada, nadležna Federalna ministarstva i drugi zaljubljenici srednjovjekovne bosanske države“ u tom projektu, danas se na isti posao uvlačenja Zemaljskom muzeju u guzicu bacila i druga visočka medijska piramidiotkinja, Alma Beganović, prenijevši na Visoko.co.ba, tekst kojim se u dupe tog istog Zemaljskog muzeja uvlači i – pazite sad – lovac na misteriozna bića iz podzemlja, piramidiotski Superupitnik, Goran Čakić!

Aplauz za Visoko.co.ba! U moralnom bunaru bh. medijske scene uspjeli ste izbušiti novo dno, i istaložiti na njemu do sad još rijetko doživljenu koncentraciju ljudskog đubreta. Ali, pažljivo i polako, ne gurajte se, nemojte svi odjednom, nećete stati!

Kako se izvodi ova masovna vazelinijada? Pa tako što se prvo prigodno obriše kompletna arhiva vlastitih vijesti starijih od 2007. godine, da ne bi ko slučajno nailazio na sve one tekstove u kojima se pljuje po tom istom Zemaljskom muzeju, u kojima se stručnjacima cijepaju diplome, prijeti spaljivanjem na lomači i u kojima se gradi kult ličnosti Semira Osmanagića, čovjeka koji tvrdi da od starog Visokog nije ostalo ni kamena na kamenu. A zatim, tako što se zalije kantom vazelina, pa krene u dodvoravanje arheolozima.

Tako je Goran Čakić prije dvije godine, preko istog tog Visoko.co.ba, o stručnjacima Zemaljskog muzeja pisao:

„Rijetki su dokumenti iz reda zvanične nauke koji su došli na piramidu i uvjerili se da ona ipak postoji, ako i jesu onda je to bilo privatno i tajno da ne daj Bože ne saznaju njihovi ideolozi koji na njihovi nesreću nisu u ovom velikom projektu.“ –

- da bi se on ovih dana lijepo spremio pa zaputio ka tim istim rijetkim dokumentima iz reda zvanične nauke, o kojima sad ima reći ovo:

„Iskopavanje se vrši pod stručnim nadzorom mr. Lidije Fekeža, specijaliste za Srednji vijek, veoma prijatne osobe spremne na interesantan razgovor. Predusretljivost joj je velika vrlina, pa su je Visočani prihvatili kao dragu osobu.“

Međutim, tek iz jednog drugog Čakićevog ulomka u današnjem slinjenju po visočkim arheološkim radovima uviđa se da taj čovjek nije niti budala, niti lokalni naivac koji je iz neznanja popušio Osmanagićev piramidiotizam, već jedno svjesno moralno govno, lažov i lopov, spreman da se po svakoj prilici poravna iznova i proda za najvišu cijenu. Danas, dakle, doznajemo da je Goran Čakić davne 1976. godine bio - ni manje ni više - sudionik arheoloških istraživanja koja je na Visočici tad provodio Pavo Anđelić:

„Sticajem okolnosti učestvovao sam u iskopavanju grada 1976.g. koje je vodio Pavao Anđelić. Dobro se sjećam njegovih rijeći: “Čuvajte ovo blago. Jednog dana znaćete šta imate.““

To je isti onaj Goran Čakić koji je prije dvije godine, preko Visoko.co.ba, guslao Osmanagićeve New Age deseterce o tome kako Visočica nikad nije bila istraživana:

„Zašto je Visoko bilo područje u koje nauka nije imala interesa da ulazi ozbiljnije prema onome što Visoko ima? . . . Zašto onda niko nikada nije našao interes da se Visoko stavi na mjesto koje mu pripada?“

Pa eto, opet smo tu. Još jednom se potvrđuje ono što APWR od početka svoga postojanja tvrdi – da svi učesnici piramidiotskog projekta Semira Osmanagića jako dobro znaju šta su htjeli zataškati i uništiti na svome putu.

Možemo se sad zapitati: kad je to ova (bivša?) piramidiotska hunta odlučila da se počne prisjećati amaneta Pave Anđelića? Gadljivo koliko jeste, ovo je jasan signal da je Semir Osmanagić u Visokom definitivno ispušio i da se razni lokalni lešinarčići sad prešaltavaju na ulizivanje tamo gdje pretpostavljaju da će, poslije propasti piramidiotskog projekta, biti novih budžetskih para.

A ja čekam još samo da Jašo opet onako pravednički i intelektualno nadmoćno trzne neki Lenjinov citat u prigodnom kontekstu i po mogućnosti dobro odere onog Hodovića i sve one koji stalno mijenjaju političke i ideološke dresove. Sram ih bilo, jel tako, Jašo?