PAZI, BIJESAN ISTRAŽIVAĆ!!!

Evo, već drugi dan na web stranici 24sata imamo priliku vidjeti kako će se razvijati ovogodišnja piramidiotska kampanja. Prošlih godina se Fondacija Međuzvjezdane Ublehe nešto barem još i trudila da odglumi arheološka iskopavanja, a ove godine će se, izgleda, fokusirati isključivo na medijsko cipelarenje onih koji odbijaju podržati njezin lopovluk.

Pohod spomenute informativne web stranice na Osmanagićeve oponente baš se onako slučajno poklopio s onim što je Šemso Tucaković, šef katedre za žurnalistiku Univerziteta u Sarajevu, naglasio prilikom jučerašnje posjete Dolini Fotonističke Sekte: plan je da se novinarska suradnja s ublehašima intenzivira, pogotovo sa smjerom poslovnih komunikacija kome su osnovni cilj ili specijalnost odnosi sa javnošću, promotivne aktivnosti i reklamni PR. A znamo šta Guru kaže o slučajnostima, zar ne?

Pa tako, u sklopu ove piramidiotske medijske kampanje, kako je Otpor već prenio, jučer na 24sata čitamo senzacionalističku vijest o tome kako u Visokom ljudi preko noći postaju milioneri zahvaljujući piramidama, a danas, pak, čitamo kako takve novčane prilike u Visokom propadaju zbog onih koji se protive Semiru Osmanagiću. Otpor je ovu strategiju već odlično označio kao Guruov poziv na linč, a o istoj temi piše i R.

Ovo paljenje baklji i oštrenje vila krenulo je s te web stranice s Osmanagićevim izjavama prije nekoliko dana, kad je po ko zna koji put prozvao Blagoja Govedaricu kao najvećeg protivnika njegovog projekta, da bi danas katran i perje ponovno posuo po Dubravku Lovrenoviću i Gavrilu Grahovcu, ovaj put kao po navodnim krivcima za propast velike malezijske investicije u Visoko.

O Fondacijinim malverzacijama i poslovnim potezima njezine počasne članice Selme Kalote, kćerke lokalnog visočkog političara Rašida Kalote, već je bilo riječi u više navrata na ovom blogu. Upravo je tom linijom i išla prodaja nekretnina malezijskom biznismenu, a daleko od očiju javnosti. Postavlja se pitanje, ukoliko je doista bilo riječi o tako ogromnoj investiciji, zašto Osmanagić o njoj nije ranije govorio? Da li možda zato što bi se poslovanje fantomske firme familije Kalota, Mahameru Consultancy d.o.o. Visoko, preko koje je Fondacija prodavala nepostojeću arheološku atrakciju malezijskom bogatašu, trebalo zakonski preispitati?

S tim na umu, sljedeći zaključak je neizbježan: najbogatiji čovjek Malezije svoj poslovni imperij sigurno nije stekao ulaganjem u ublehe, te je najvjerojatnije i sam shvativši da je Semir Osmanagić najobičniji provincijski klaun, odlučio svoju lovu uložiti negdje drugdje. No naš sad već bijesni Guru to mora svaliti na nekog drugog, pa je najlakše ponovno udariti po već standardnoj skupini: Lovrenović, Grahovac, Govedarica.

Interesantno je kako pri ovom prozivanju Osmanagić uvijek pažljivo bira, kako je i Otpor već primjetio. Tako su našem Indijani Đounzu za odlazak malezijske investicije krivi isključivo Dubravko Lovrenović i Gavrilo Grahovac, ali ni za živu glavu ne bi prozvao i, recimo, Džemaila Silajdžića, lokalnog visočkog političara iz Stranke za BiH, koji je u februaru ove godine o Osmanagiću imao reći ovo:

„Međutim, u 46. godini ne prihvatam da bi neko dođe iz nebuha i da govori da je svako brdo piramida, bez ikakvih validnih i materijalnih dokaza. Ja sam čovjek koji i dalje podržava način da se čovjeku da vrijeme da dokaže hipotezu, ali i odgovornost i rok dokle to treba trajati. Odugovlačenje samog procesa i priče da to treba trajati 30 godina je zapravo svojevrsna demagogija, na koju se laička javnost u Visokom davno upecala, naravno tome su mnogo pomogli i lokalni mediji, koji su već gotovo završili studij arheologije pišući o ispraznim frazama gospodina Semira Osmanagića, koji nam nije prikazao ni jedan validan dokaz o postojanju piramida u Visokom. Očekujem da će i akademska javnost u narednom periodu dati svoje odgovore, jer pričati priče o piramidama, kopati tunel i tražiti grob Kulina bana, otkriva namjeru ljudi u fondaciji.“

Istom prilikom, gospodin Silajdžić je istaknuo i ovo:

„Država ne može finansirati projekte iza kojih ne stoji nauka, prema tome pokušaj da se preuzmu prava i ingerentne stvari državnih organa je evidentno. Pravu analizu stanja dokle su došli treba razmatrati neko tijelo, koje je respektabilno, a time se ne trebaju baviti ambasadori i ljudi koji jako malo znaju o arheologiji i geologiji.“

Prema tome, ne bi li baš on bio daleko prikladniji ispušni ventil za nakupljene frustracije Semira Osmanagića?

Iz svega navedenog, mogu se zaključiti sljedeće stvari o novoj piramidiotskoj sezoni u Visokom: da će biti fokusirana na tabloidno linčovanje onih koji se opiru pseudonauci, da će to linčovanje biti, kao i do sad, diskretno nacionalistički obojeno, te da je time naš Veliki Istraživać zaista došao na kraj svakom eventualnom kredibilitetu koji je ikad nastojao izgraditi kao neki ozbiljan naučnik. Arheolozi, čak i oni amaterski, bave se arheologijom, a ne politikom, a to je jedna misaono-fotonska lekcija koju ovaj ublehaš nikako da nauči.