SEMIRE, KENOZOIK NIJE ZA TEBE?

U novom broju magazina BH Dani pročitajte nove detalje o prevari zvanoj “visočke piramide”.

BH DANI, br. 552, 11. januar, 2008.

Skandali: Uoči šeste visočke piramide Dani istražuju šta sadrže nikada objavljeni stručni nalazi bivših saradnika Semira Osmanagića

U potrazi za izgubljenim izvještajima

Šta je još u početku istraživanja o Visočici zaključio geolog dr. Stjepan Ćorić? Kakve podatke krije drugi izvještaj Nađije Nukić, kao i njeni e-mailovi upućeni Semiru Osmanagiću? Šta je u svom izvještaju o Plješevici zaključio geolog dr. Enes Ramović? Zbog čega su Fondaciju Bosanska piramida Sunca napustili arheolozi Sead Pilav, Silvana Čobanov i Nancy Gallou? Kako je otkriveno "protopismo" tunela Ravne?

Vuk Bačanović

U Fondaciji Bosanska piramida Sunca su, kako na samom početku njenog djelovanja tako i pri vrhuncu piramidalne histerije, bili uposleni više ili manje seriozni stručnjaci, koji su, kada im je postalo jasno u šta su se upleli, jedan po jedan odlazili u spoznaji da su postali ukras, odnosno paravan pseudonaučnim manipulacijama svoga poslodavca. No, nisu otišli ne napisavši svoje stručne izvještaje koji su predočeni i Semiru Osmanagiću i članovima UO-a njegove fondacije, ali nikada nisu bili objavljeni, niti u pisanom niti u elektronskom obliku.

Na samom početku "istraživanja" Visočice, 20. 4. 2006, geolog dr. Stjepan Ćorić šalje Semiru Osmanagiću e-mail, u kojem govori da se ona, između ostalog, sastoji od "konglomerata i breče Lašvanske serije (kakvi se susreću i u širem području Zenice)", koji "prelaze u sitnozrne do srednjezrne pješčare, pjeskovite laporce i sl., uglavnom smećkaste i žućkaste boje... Na vrhu (platou) u raskopu ispod puta se nalazi pješčar oko 25-30 cm moćan (interpretiran kao stepenik). U krovini tog istog pješčara se nalaze dalje klasični slojevi kao i u pozadini. Isti sloj se nalazi i pored puta u usjeku, što je dokaz da je u potpuno prirodnom položaju... Konglomerati sa loše zaobljenim komponentama prelaze djelomično u breču i nastali su prirodnim putem... Pravilna geometrija brda je izgleda u ovim prostorima relativno česta prirodna pojava - uzrokovana erozijom..."

Odlazak Seada Pilava Dakle, još je u aprilu 2006. Semir Osmanagić bio upoznat o stvarnoj geologiji Visočice - pa ipak je odlučio nastaviti propagandnu kampanju u kojoj se misinterpretacijom naučnih termina i kršenjem svih naučnih normi laičkoj javnosti postojanje piramide u Visokom predstavljalo kao neosporan fakt (to je, uostalom, rađeno i prije bilo kakvih arheoloških radova). Budući da je Mario Gerussi, kojem je ovaj e-mail također morao biti poznat, u to vrijeme na televiziji euforično izjavljivao kako "nema sumnje da se radi o piramidi", ne ostaje ništa drugo nego sumnjati da se od početka radilo o namjernom dezinformisanju javnosti, zbog kojeg su, nakon naglog opadanja broja turista ove godine, najviše ispaštali građani Visokog, ali i cijele Federacije, budući da su iz njihovih džepova izbijena budžetska sredstva, kojima se moglo finansirati bilo šta pametnije od raskopavanja brda do gole stijene.

Arheolog Sead Pilav bio je među prvima koji se priključio Fondaciji Bosanska piramida Sunca, nadajući se da se radi o projektu u kojem će se poštovati osnovna naučna metodologija - istraživanje àsinteza àteza, bez ishitrenosti i šund-senzacionalizma, kojeg će kasnije s pravom protumačiti kao Big Brother Show. Njegov oproštajni e-mail od 17. aprila 2006. daje detaljan uvid u same početke "najvećeg geoarheološkog projekta na svijetu": "Do čvrstih naučnih dokaza se dolazi nakon detaljnih analiza i konsultovanja sa većim brojem kolega. Nije moguće, kao što je to slučaj na ovom iskopavanju, davati svakodnevno izjave za medije, bez dobrih i dužih studija uz multidisciplinarni rad većeg broja naučnih radnika..."

Pilav je još na samom početku prozreo Osmanagićevu propagandnu taktiku potkrepljivanja vlastitih tvrdnji pompoznim medijskim istupima, snimcima pres-konferencija i isječcima iz novina. Stručnjaci su trebali služiti isključivo za potvrđivanje unaprijed postavljenih zaključaka sina i oca Osmanagića: "Jedan od članova ekipe je za vrijeme obilaska tunela iznio tvrdnju da je tu riječ o megalitskoj građevini, koja se nalazi na stubovima od istog materijala i koja je stara minimalno 13.000 godina. Ista osoba mi je nakon izlaska iz tunela suflirala da tvrdnju dam u javnost. Vijest bi bila izuzetna medijska senzacija. Ista osoba tu tvrdnju nije željela sama dati medijima! Zašto??? U kasnim večernjim satima me je glasnogovornik za štampu Fondacije nazvao telefonom i pitao da li ću ja dati izjavu da je tu riječ o megalitskoj građevini, što sam kategorički odbio."

Nakon što se niko iz Fondacije nije potrudio odgovoriti na njegov e-mail, Sead Pilav 9. maja 2006. piše novi, kraći i jasniji, u kojem ističe: "Okarakterisati iskopavanja na Visočici kao 'najveći arheološki projekt' u Evropi ove godine uz prisustvo samo dva arheologa na terenu zvuči veoma smiješno. Zato bih molio da se moje ime, slika i moj Priručnik za arheologiju skinu sa zvanične stranice Fondacije do daljnjeg, to jest dok radovi ne budu čisto naučnog karaktera." To se nikada nije dogodilo i ostatku stručnog kadra nije preostalo ništa drugo nego da malo po malo slijedi Pilava.

Slučaj Nađije Nukić Geologinja Nađija Nukić je Fondaciju napustila, po vlastitim riječima, "zbog nestručnog i nenaučnog rada". Iako u njenom prvom izvještaju o Visočici iz oktobra 2005, suprotno kasnijim zaključcima dr. Stjepana Ćorića i šestočlanog tima RGGF-a i dr. Roberta Schocha, stoji da se "može zaključiti da priroda u toku svog stvaranja nije mogla istaložiti ovako pravilan geometrijski oblik", te da se "čišćenjem blokova šparthlom i metlicom može reći da imaju određenu geometriju... da su slagani jedan na drugi" i "poredani kao cigle pri gradnji objekta", Nađija Nukić je u toku daljnjeg istraživanja nailazila na dokazni materijal, na osnovu kojeg je u velikoj mjeri korigovala svoje prvobitne stavove, a zbog čega su i započeli njeni problemi detaljno opisani u njenom drugom izvještaju od 1. 9. 2006. U njemu se govori o provedenim radovima na Visočici i Plješevici i nikada nije objavljen na web stranici Fondacije, niti su podaci iz njega dospjeli u javnost.

Jedan od najinteresantnijih podataka o izvještaju jeste zatrpavanje sondi: S-7, u kojoj je pronađeno potencijalno vatrište - dakle, mogući tragovi organske tvari koja bi se mogla datirati C-14 metodom i sonde SP 18 sa ostacima morskih fosila. Budući da morski fosili nikako nisu išli u prilog dogmi o Visočici kao "najvećoj piramidi na svijetu", ne čudi koincidencija da je odluku o zatrpavanju ove sonde donio lično predsjednik UO-a - Semir Osmanagić. Osmanagić je svojim ukazom, ponovo bez konsultacije sa stručnim timom, naredio i obustavu rada na sondažnim bunarima otvorenima na južnoj strani Visočice, tj. između Visočice, s jedne strane, i Četnice i Čemerca, s druge strane, koji su ukazivali na procese klizanja (kliznu ravan).

Drugi vrlo interesantan podatak u izvještaju gospođe Nukić, koji je prezentiran UO-u Fondacije, tiče se tunela Ravne: "Na jednom od blokova nepoznate osobe ili osoba izvršila je pisanje znakova na bloku (npr. strelice, slovo E, V, da bi nakon mog zadnjeg ulaska, 3. 8, na istom mjestu bili ispisani novi znakovi, kao slovo M i dr.)." Ovo govori da su svi članovi UO-a odgovorni za kontinuitet obmanjivanja javnosti ovim lažnim nalazom, što i objašnjava zbog čega komisiji Zemaljskog muzeja nije bilo dozvoljeno da navodno "protopismo" ispita (zabranu izrekao Mario Gerussi). Još ranije je Osmanagić, nezadovoljan Nukićkinim radom (posebno nakon što je geolog dr. Robert Sochch, nakon posjete Visočici i Plješevici, ustvrdio da se radi o prirodnim tvorevinama), utvrdio da "Nukićka nije uspjela argumentovano dokazati dr. Schochu da piramide postoje, što je njena osnovna zadaća" i odredio joj "preventivnu mjeru trenutne zabrane davanja javnih izjava".

Osmanagić je geologinji Nukić najviše zamjerio što je američkim geolozima saopćila da su natpisi u tunelu Ravne, tj. slova "E" i "M" urezali radnici koji su se odmarali. "Nađijina izjava obezvrijedila je potencijalno najvredniji dokaz o postojanju antičkih simbola", naglasio je Osmanagić u e-mailu koji je poslao svim članovima Upravnog odbora. Odgovor Nađije Nukić daje mnogo više podataka o tzv. protopismu (za koje je Osmanagić kasnije tvrdio da je njime napisano ime "Rasim"): "Moji ulasci u tunel su bili jedno šest puta. Bila sam i po otkopavanju blokova pješčara od strane rudara. Uzmi dio snimka otprije na kojem se lijepo vidi da tamo nema ništa napisano, pa onda uzmi snimak kad je Ali (Barakat, op.aut.) bio i kad su napisana slova i strelice na jednoj strani i jedna strelica na drugom kraju, sad pogledaj snimke gdje je na trećoj strani napisan broj 3 i slovo M i još nešto. Zašto si iznosio u javnost neistinu, a i sam znaš da ništa nije bilo napisano? Znači, svjesno obmanjuješ, ne samo javnost već i stručnjake... A u međuvremenu sam saznala i ko ih je napisao." Zanimljivo je da je na ovu činjenicu Semira Osmanagića, u svom oproštajnom e-mailu, upozorila i arheologinja Silvana Čobanov.

Izvještaj Nađije Nukić krije i druge zanimljivosti, posebno o pitanju istraživanja na Plješevici. Pored preoravanja bagerom, "pri čemu su uništeni potencijalni arheološki nalazi", čak 45 fosila morske životinje numulita iz geološkog razdoblja kenozoika, pronađenih u sondi SM-12 - "nestalo je bez traga". Nađija Nukić je na kraju sumirala razloge zbog kojih je konačno riješila napustiti projekt: "Zbog davanja ovlaštenja ljudima koji nisu od struke u izvođenju istražnih radova, nekonsultovanja stručnih ljudi (arheologa i geologa), već dogovaranje sa nestručnim ljudima, pa čak i fizičkim radnicima, ukazuje na nepoštovanje mene kao čovjeka od struke." Pravo obrazloženje stanja u svom projektu zapravo je dao sam Osmanagić u već spomenutom e-mailu članovima UO-a Fondacije, kada je gospođu Nukić optužio da u javnost iznosi podatke "u suprotnosti sa hipotezom projekta... bez prethodne konsultacije sa rukovodiocem projekta ili Upravnim odborom". Postavlja se pitanje sa kakvom naukom to imamo posla kada jednom stručnjaku može biti oduzeto pravo da javno govori?

Geolog Enes Ramović Geolog Enes Ramović, direktor firme GEO ETA, vjerovatno je jedna od najinteresantnijih persona koje su prodefilovale Osmanagićevim projektom dokazivanja unaprijed "dokazanog". Kao angažovani rukovodilac "iskopa mašinskim putem" na Plješevici, postao je jedan od glavnih razloga odlaska svoje kolegice Nađije Nukić. Gospodin Ramović si je, međutim, također dao truda i sačinio stručni izvještaj, klasifikujući ga pod SLUŽBENO! POVERLJIVO!, kako bi podatke u javnost mogli prezentovati "samo ovlašteni predstavnici Fondacije". Drugim riječima - kako bi Fondacija mogla prikriti svaki neodgovarajući podatak, kojih u Ramovićevom izvještaju ima i previše, počevši od toga da je teren Plješevice "u cjelini izgrađen od geoloških produkata koji se karakterišu dosta slabim fizičko-mehaničkim i geomehaničkim karakteristikama."

Radi se, dakle, o stijenama: "pješčarima, laporima, glincima i njihovim međusobnim prelazima". U zaključku "povjerljivog" izvještaja stoji: "Slojevi pločastih pješčara u kojima je utvrđen geometrijski pravilan raspored ploča, a posebno na jugozapadnom dijelu terena, kod donje strane - osnove Piramide Mjeseca i pravilan raspored i pružanje fuga između nizova pločastih pješčara su interstratifikovani u slojeve lapora i glina. To znači da preko i ispod njih leže slojevi glina i lapora koji su konkordantno - normalno taloženi jedan preko drugih. Zbog toga će biti dana primjedba, a to se već dešavalo autoru ovog izvještaja, da ovi nivoi - horizonti pješčara nisu postavljeni u toku građevinske djelatnosti koja je dovela do izgradnje piramide, nego da su to normalni produkti jezerske sedimentacije, a da su fuge nastale u procesima očvršćivanja, odnosno litifikacije pločastih pješčara, odnosno da te fuge predstavljaju kontrakcione pukotine."

Gospodin Ramović je uskoro također napustio Osmanagićevu fondaciju, a njegov "povjerljivi" izvještaj postao je najbolji primjer Osmanagićeve licemjerne konstrukcije o zatvorenim "naučnim elitama" i njegovoj fondaciji kao, tobože, otvorenoj.

Nalazi arheologinja Nakon što je otišao Sead Pilav, "najveći geoarheološki projekt na svijetu" spao je na dvije arheologinje - Silvanu Čobanov i Grkinju Nancy Gallou. Bespotrebno je objašnjavati da njih dvije nisu mogle stići obilaziti sve sonde, koje su, kako to stoji u drugom, neobjavljenom izvještaju Nađije Nukić, otvarane kad bi bilo ko "vidio kamen" i odlučio "ja ću ovdje da kopam". Vrlo je indikativna slijedeća rečenica gospođe Nukić: "Na Piramidi Mjeseca ja još uvijek ne znam koliko je sondi otvoreno, zbog načina rada, ne samo predsjednika UO-a već i trenutno zadužene osobe koja vodi ove poslove. Iako je na sastanku stručnog tima izričito rečeno da se ne smije ni jedna nova sonda otvoriti, bez konsultacije sa vodećim arheologom i geologom, ovakav način rada je postala uobičajena praksa."

U ovom pogledu vrlo su interesantni dijelovi opsežnog oproštajnog e-maila od 14. 11. 2006, koji je članovima UO-a Osmanagićeve fondacije uputila Silvana Čobanov: "Teško je priznati prvo sebi, a onda i drugima da sam figurirala na terenu. Radove na Plješevici je vodio Goran Čakić (dipl. ing. mašinstva, op.aut.). Moji pokušaji da to promijenim bili su bezuspješni. Na moju žalost, usmeno sam se u više navrata obraćala menadžeru projekta, razgovarala sa Goranom Čakićem, upozoravala ga da svoja zapažanja i zaključke piše u svoj privatni dnevnik, kategorično tvrdila da Amir Suša Zombi ne može i ne smije rovariti, bunariti i čeprkati malo ovdje, malo tamo (to doslovno tako izgleda)..."

Arheologinja iz Beograda Aleksandra Anđelković, koja je privremeno također bila uposlena u Osmanagićevoj fondaciji, 29. 10. 2006. zabilježila je nekoliko "bisera" iz dnevnika Gorana Čakića: "Kako nalazi pokazuju prisustvo objekata, oni (stručnjaci, op.aut.) moraju dati postavku gradnje na postojećim prirodnim objektima uz uljepšavanje brda", "zabranit ću dolazak svima iz stručnog tima koji ne žele surađivati" i "Zombi radi tajnu sondu". I Nancy Gallou u svom izvještaju opisuje da su se prema njoj odnosili kao prema "seoskom idiotu", te da je 27. 6. 2006. "čovjek nadređen za brdo Mjeseca izjutra kopao uokolo", bez konsultacije s njom. Zapravo je uklanjao slojeve sa pravougaone konstrukcije u podnožju Plješevice, koja je medijskom propagandom proglašena "ulazom u piramidu", "mastabom" ili "grobnicom".

Silvana Čobanov je u svom oproštajnom e-mailu obavijestila Osmanagića o čemu se zapravo radi; o "suhozidnoj, vrlo nestabilnoj" nedavnoj konstrukciji. Dokaz za to su i cigla od koje je izrađena, kao i pronađeni ekseri, koji su također recentni, skorije izrade. "Upozoravala sam da se ne govori da je to grobnica, ulaz u piramidu, izvidnica... pričati posjetiteljima ovakve neosnovane pretpostavke smatram nepoštenim. Dakle, da zaključim: na Plješevici nismo našli niti jedan arheološki artefakt i ona je, po mom mišljenju, u arheološkom smislu sterilna."

Jednako je u svom izvještaju zaključila i arheologinja Nancy Gallou, koja je u svom e-mailu poslanom na e-mail Dana napisala da će "kao naučnik biti sretna da potpiše bilo koju peticiju protiv groznog uništavanja brda u okolini Visokog". U svom izvještaju Silvana Čobanov ističe da je Semira Osmanagića molila da o svemu porazgovaraju licem u lice, na što je pristao "ali nikada nije našao vremena". Shvativši da je njeno mišljenje za Osmanagića i njegove vjerne sljedbenike "nevažno i minorno" i s obzirom na "nemogućnost da bilo šta promjeni", Silvana Čobanov je odlučila da "ne želi i po svojoj savjesti ne može biti dio ovog projekta".

Geolog Ali Barakat i brdo modifikovano u piramidu Geolog Ali Barakat je u BiH izazvao pravu senzaciju kada je za samo nekoliko minuta ustanovio da je "vezivni materijal" stijena na Visočici identičan kao kod egipatskih piramida! Osmanagićeva fondacija se u svojoj propagandi i danas koristi, kako njegovim boravkom na terenu tako i ovom izjavom. Ipak, u izvještaju gospodina Barakata sačinjenom nakon više od jedne godine, na svega četiri strane, bez geoloških mapa i crteža, čitamo sasvim drugačije zaključke. Iste je gospodin Barakat potvrdio u e-mailu redakciji Dana: "Piramida Sunca je prirodno brdo iz geološkog razdoblja miocena (prije 20 miliona godina), modifikovana ljudskim djelovanjem u relativno skorijoj prošlosti (vjerovatno u bronzano doba, doba Ilira) ili razdoblju rimske vladavine u piramidalni oblik. Druge piramide su najvjerovatnije u potpunosti prirodne. Bit ću s vama iskren: situacija je komplikovana i zahtijeva daljnja istraživanja."

Međutim, blokovi o kojima se govori u izvještaju odavno su utvrđeni geološki fenomeni. Ako konsultujemo geološku literaturu, tačnije naučnu publikaciju Geologija BiH, Knjiga 3, Kenozojske periode, Grupa autora - Oslobođenje Sarajevo 1977, tada na str. 20 i 21 nalazimo podatke da su "skoro na svim izdancima pješčara, od Ugljevičkog potoka do Karavlaške Maoče, prisutne pukotine, kojima su površine slojeva izdijeljene na kockaste i pravougaone blokove". Ako zatim pogledamo Tumač za osnovnu geološku kartu - list sa podacima za Sarajevo, ustanovljavamo da se ono što dr. Barakat naziva "vještačko popločavanje" pruža na nekih 250 kvadratnih kilometara, što dovoljno govori o nategnutosti teze gosp. Barakata. Ovo za Dane potvrđuje i geolog dr. Sejfudin Vrabac sa RGGF-a u Tuzli: "Ovakva pretpostavka kolege Barakata je neprihvatljiva barem iz dva razloga: blokovi lašvanskih konglomerata nalaze se u kontinuitetu samo na sjevernoj padini brda Visočica i predstavljaju dijelove slojeva koji su ispucali uslijed djelovanja tektonskih pokreta. Ti slojevi imaju elemente pada 10/26 i 358/24 stepena. Na ostalim padinama Visočice slojevi različitih klastita (pješčari, laporci, gline, konglomerati) se superpoziciono smjenjuju i generalno padaju na sjever. Polimiktni konglomerati nisu mogli biti korišteni kao građevinski kamen jer imaju vrlo loše kvalitativne karakteristike (neujednačen sastav i struktura, izrazita fizičko-mehanička anizotropnost, podložni selektivnoj eroziji, vrlo teško obradljivi, itd.). Pojava blokova stijena na Visočici, koje kolega Barakat dovodi u vezu sa ljudskom djelatnošću, predstavlja nešto što se može naći širom BiH i svijeta i što nema nikakve veze sa ljudskom djelatnošću. Primjera blokovske izdijeljenosti stijena ima i u Maglaju, na Papuku, Alpima, u Sjevernoj Irskoj, itd."