KREACIONIZAM NA MALA VRATA

Irna je na svome blogu ponovno napisala jednu izvrsnu analizu lažne nauke primjenjene u piramidiotskom projektu. U novom članku, ona razotkriva kako je Fondacija falsificirala onih pet rečenica Havroškinovog e-maila predstavljenog kao stručni komparativni izvještaj koji potvrđuje tobožnje postojanje piramida kod Visokog, kao i to da Havroškin i Ciplakov uopće nisu akademici, kako ih je Osmanagić predstavio bh. javnosti. Ako, naime, pretražite liste Ruske akademije nauka, ubrzo otkrijete da njih dvojica nisu čak niti dopisni članovi ove ugledne naučne institucije.

Međutim, to nije kraj priče o „dva ugledna ruska akademika“. Kako je Irna otkrila, u Havroškinovom slučaju, radi se o prikrivenom kreacionisti i poborniku teorije inteligentnog dizajna, koji, kako je to Vuk već formulirao, seizmografom traži Boga. Pa tako iz jednog Havroškinova rada doznajemo i kako zrake svemirske prašine i gasa služe kao prenosnici klica života po cijelom svemiru, nečega što Havroškin naziva Univerzalnim Galaktičkim Genomom, i što, po njemu, upućuje na postojanje Boga i unaprijed određene sudbine:

„Ako univerzalni uniformni galaktički genom postoji, ta univerzalnost će se pojaviti u obilju. Univerzalni genski model se logično dotiče i koncepta predodređenja i oblikovatelja, dakle, model postanka života i Stvoritelj su logički dodatno dokazani.“

Na drugom mjestu, Havroškin ovu ideju dalje razrađuje:

„Nakon formiranja Sunčevog sistema sve uhvaćene stare i nove čestice prašine su se prvo akumulirale u Ortovom oblaku i onda su ih prema planetama nosile komete. Sadašnje stanje Zemlje postoji oko 3 milijarde godina, pa su mogućnosti za pojavu života postojale oduvijek. Ovi procesi su se dogodili nekoliko puta tokom postojanja Zemlje. Ovim rezultatima moramo dodati podatke iz moderne arheologije.“

Samo je jedan mali korak od ovoga do one vrste kreacionizma koju propovijedaju Michael Cremo i Richard Thompson u svojoj pseudonaučnoj knjizi Zabranjena arheologija: skrivena povijest ljudske vrste, bh. javnosti predstavljenoj kao naučno djelo ozbiljnih i uglednih znanstvenika i istraživača, ili do one vrste kreacionizma koju, također preko Fondacije, propovijeda Faris Ličina.

Valjda je ovime napokon jasno šta to Osmanagić uvodi pod krinkom nauke i arheologije.